Kako kaže pjesnik A. B. Šimić, otvorili smo sva čula jer „ Bog oko tebe sja, treperi, miriše i šušti.“ Poslušali smo stihove N. Šopa, V. Kovačića, D. Tadijanovića,  Rajmunda Kuparea („Jer ,što su svijeće tu na oltaru/ Rojevi nego usnulih pčela?“). Nakon stihova S. M. Kočana „Na Cvjetnicu“ (recitirao ih je jedini dječak među nama, Antonijo Bulum, i dobio najveći pljesak!) krenula je priča o običajima od Cvjetnice do Uskrsnoga ponedjeljka. Čuli smo da se u hladnu vodu za umivanje stavljala visibaba (kada bi Uskrs „padao“ ranije), ljubica, viola, jorgovan, metvica zbog svog mirisa. Na blagoslov se nosio čitav naramak maslinovih grančica, ali i lovorike jer su se blagoslovljeni listovi stavljali i u zemlju i u staje na životinje: sve je trebalo osjetiti radost Uskrsa! Listovi blagoslovljene lovorike tijekom cijele godine služili su kao dodatak raznim jelima. Gospođa Paula pričala je o podrijetlu riječi žudije  i baraban,  o svojoj radosti kad bi kao djevojčica obukla nove dokoljenke na Uskrs, jer na Uskrs je trebalo obući nešto novo „ pa taman prikrojili nešto staroga“. („A danas oblače novo, a raspalo!“ nisu mogle da ne dodaju bake.)  Pričali smo o bojanju jaja „u kapuli i čađi, u gazi s listovima petrusimena“, a uvijek bi se našao netko da podvali drveno jaje! Kolača je na Uskrs uvijek bilo, pa i u najtežim vremenima, ako ne od brašna „nularice“, onda od kukuruznog – čuli su se glasovi kako bismo baš takve rado opet pojeli! Kao da ih je predvidjela, učiteljica Marijana napravila je kao dukat žutu krempitu! Napisala je za svoje „drugašice“ recitaciju od koje su nam oči zasuzile: „Da mogu, svima ja bih/ ovako mala pomogla/ jer tako me je uvik/ moja baka učila.“ One su nam dražesno i zaplesale, a učenice petog razreda razveselile su nas svirkom na svojim tako dragim  instrumentima.

Veselo se družeći, gotovo smo zaboravili na popodnevnu nastavu na koju treba stići, na lijekove koje treba popiti... Rastali smo se sigurni da će ovakvih druženja biti još uz stihove učenica učiteljice Marijane:

      „Dolazi Uskrs i Isus naš  / O, dragi Bože, donesi nam spas.                        I našim dragim zdravlja /Donesi jubav, mir i sriću  punu vriću!“